Neretvica
Dolina Neretvice ili Klis koja zauzima
površinu od oko 400 km2, što je trećina površine teritorije općine
Konjic, oivičena je vrhovima Zec - planine, Bitovnje, Studenske planine i
Bokševice, a graniči sa općinama Jablanica, Prozor – Rama i Fojnica. Kraj je
dobio naziv po rijeci Neretvici ili Maloj Neretvi, koja se od izvora do ušća,
na putu dugom 27 km, kroz pošumljene obronke, spusti sa 1 500 na 350 m n / v, umiri se tek na putu
kroz Goransko polje i praveći malu deltu, ulijeva u Jablaničko jezero, u
Buturović Polju, koje je 1956. postalo administrativni centar ovoga područja.
Do
tada, centar i sjedište opštine bio je Podhum, a 1956. to postaje Buturović
Polje, ili skraćeno samo Polje, koje dobija zgradu koju je narod nazvao «Komuna»,
u koju se smještaju pošta, milicija, ambulanta, zadruga, mjesna zajednica i
prodavnica.
Polje je poznato i po
proljetnom i jesenjem vašaru, koji se
svake godine održava 6. maja, odnosno 18. oktobra.
Dolina Neretvice i njena sela,
Podhum, Gorani, Kruščica, Solakova Kula, Jasenik, Ljesovinja, Prijeslop,
Višnjevice, Nevizdraci, Gradac, Oteležani i druga sela, najbolje se vide sa
Bilišina, uzvišenja iznad Kostajnice, koje se nalazi na petom kilometru
asfaltne ceste Ostrožac – Buturović Polje - Parsovići.
Kraj
je poznat po proizvodnji zdrave hrane, kvalitetnom voću i povrću, a posebno su prepo-
znatljivi klišanski paradajz, jabuke, kruške, trešnje, kesten, borovnice, med i
rakija šljivovica. Ovaj kraj pamte svi
ljubitelji lijepe prirode, lova, ribolova, čiste okoline, a kraj je bogat
mnogobrojnim izvorima zdrave vode, a tu je i u Evropi poznati rudnik
pirofilita. Bitovnja i Zec svjetski su poznata područja bogata bobičastim voćem
(borovnica, malina i brusnica).
Klišani su bistroumni, istinoljubivi i
hrabri ljudi, dobri radnici i borci za slobodu, a kao gostoljubivi domaćini su
raspoloženi da gosta usluže.
S e o n i c
a
Kulturni i obrazovni centar
Klisa bila je S e o n i c a, koja je od davnina imala učene ljude, kadije, svoje
učitelje i studente, ljekare, profesore i doktore nauka, filozofe, književnike,
novinare, advokate, inžinjere, stomatologe, te poznate kulturne i sportske
radnike, koji su odlazili u svijet, ali se uvijek i vraćali svojoj Seonici.
Škola je bila centar napredne misli, kulturnog
života, mjesto gdje su se još prije 60 godina prikazivali filmovi,
organizovale pozorišne predstave, izložbe knjiga i slika, organizovale muzičke,
sportske i druge manifestacije, čitali časopisi u čitaonici još prije
1900. godine.
Hivzija
Hasandedić je daleke 1939. godine pisao: «Od početka ovoga stoljeća, pa do
danas, Seonica je dala dvojicu imama matičara, dvojicu šerijatskih sudija,
jednog suca, jednog profesora, jednog diplomiranog pravnika, jednog učitelja,
tri učiteljice, jednog geometra, više činovnika, veći broj modernih zanačija i
preko 20 đaka muškog i ženskog spola po raznim srednjim i stručnim školama».
Kao takva, Seonica i njena
škola svijetu su do sada dali preko
50 uglednih i uspješnih ljudi u raznim
oblastima, koji su ime Seonice pronijeli širom svijeta i ova škola se ponosi
njima. Među njima je više magistara i doktora nauka, čije kratke biografije u
ovoj knjizi objavljujemo.
Škola u
Seonici
Javna
ustanova Osnovna škola ″Seonica″ je u naselju Seonica – u Dolini Neretvice ili Klisa u opštini Konjic i 25 km je
udaljena od općinskog centra grada Konjica. Osnovnu školu Seonicu kao Javnu ustanovu
čine: osmogodišnja škola (centralna škola) u Seonici i četiri područne četve-rorazredne
škole u Nevizdracima, Višnjevicama, Raotićima i Kostajnici. Samo naselje
Seonica smješteno je u dolini rijeke Seončice, pritoke Neretvice, po kojoj se
čitav ovaj kraj naziva «Dolina Neretvice».
Rijeka
Seončica, kao i Neretvica, ulijevaju se u Jablaničko jezero u naselju Buturović
Polje, te je škola Seonica smještena nadomak Jablaničkog jezera.
Škola
je locirana na prostoru Mjesne zajednice Neretvica, a njeno školsko područje
čine 26 naseljenih mjesta, i to: Seonica, Buturović Polje, Nevizdraci, Kostajnica,
Falanovo Brdo, Trusina, Obri, Sultići, Gostevići, Boždarevići, Treboje, Donji i
Gornji Gradac, Obrenovac, Krtići, Donje i Gornje Višnjevice, Ljesovina, Budišnja
Ravan, Raotići, Jukići, Tovarnica, Orlište, Strgonice i dio Goranskog Polja do
mosta na rijeci Neretvici.
Kako
je došlo do otvaranja škole u Seonici ?
Na inicijativu građana, a
posebnim zalaganjem Ragiba Alikadića, koji je sagradio zgradu sa jednom
učionicom, stanom za učitelja i pomoćnim prostorijama, dao vrt za školu, a
nadležne vlasti 1907. godine poslaše prvog učitelja u ovaj kraj. Tako je 1907. godine
u Seonici počela raditi prva osnovna škola u dolini Neretvice, čiji je školsko
područje obuhvatalo veoma širok pojas i veliki broj naseljenih mjesta. Te prve školske
godine u školu je upisano samo 70 učenika, i to nije odgovaralo stvarnom broju
djece, jer tada škola nije bila obavezna. Zabilježeno je da je u tadašnjem
prvom razredu bilo učenika sedmogodišnjaka i petnaestogodišnjaka i nije bilo
ženske djece. Prvi učitelj bio je Štefanec Ante, rodom iz Osijeka.
Ubrzo
je rastao broj učenika, a školska zgrada je postojala sve tješnja. Iako se
radilo i u tri smjene postizani su zapaženi rezultati. Do školske 1957/58. škola
je već imala 250 učenika i nastava se osim u pomenutoj školskoj zgradi izvodila
i u zadružnom domu , a već naredne školske 1958/59. godine škola prerasta u
punu osmogodišnju školu.
Ovakvo stanje u obrazovanju
primoralo je društvenu zajednicu da iznalazi rješenje, pa se počelo razmišljati
o izgradnji školske zgrade, odnosno nadogradnji sprata na postojeći zadružni
dom, što je i urađeno do školske 1972/73. godine. Uz veliku svečanost Nijaz
Alikadić (mještanin i autor prvog bukvara) je predao objekat na upotrebu
učenicima. Zabilježeno je da je to bila velika svečanost, slavlje za učenike i
lokalnu zajednicu. Tako je školske 1974/75. godine nastavu u ovoj školi
pohađalo 1028 učenika, a od 03.03.1975. godine SO Konjic donosi odluku da se
škola zove OŠ ″Refik Šećibović″, kako se i zvala sve do 1993. godine, kada se školi
odlukom osnivača vraća njeno staro ime OŠ ″Seonica″.
Došao je period obnove i
sanacije školske zgrade.U prvoj školskoj 1993/94. godini škola je pored domicilnih
školskih obveznika primila blizu 200 učenika iz porodica koje su imale status
raseljenih osoba i to čak iz petnaest
općina.
Iz prethodnih navoda se vidi da je osnovana davne 1907. godine i jedna je
od starijih škola na ovim prostorima, iz čega je vidljivo da je uskoro očekuje
veliki jubilej - stogodišnjica
postojanja.
Danas
škola ima 224 učenika raspoređenih u 13 odjeljenja i ima 26 zaposlenih radnika.
Nastava je organizovana kao kabinetska sa znatno opremljenim kabinetima, posjeduje
školsku biblioteku sa oko 6000 knjiga, fiskulturnu salu i školsko igralište. Osim
toga prva je na općini Konjic i među prvima u Kantonu počela izdavati svoj
školski list ″Novi izdanak″.
Kao Dan škole obilježava se 21. mart – datum nastanka
proljeća /proljetna ravnodnevnica/. Važno je istaknuti da je škola uvijek bila,
kao jedina javna ustanova u lokalnoj sredini centar svih kulturnih i javnih
dešavanja. Škola postiže zapažene rezultate, u što vas uvjerava ova knjiga.